Brlić, Ivan
Brlić, Ivan

Brlić, Ivan, pravnik, publicist, povjesničar kulture

Zagreb, 28. rujna 1894. – Brežice (Republika Slovenija), 26. travnja 1977.

Potpisuje se i inicijalima: I. B., Dr I. B.

Sin Vatroslava Brlića i Ivane Brlić-Mažuranić i unuk Andrije Torkvata Brlića. Osnovnu školu pohađa u Brodu na Savi, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu (1906. – 1913.). Studira  pravo u Berlinu i Zagrebu. Od 1916. do kraja rata je na talijanskoj fronti, a poslije rata u Zagrebu nastavlja studij koji 1920. završava u zvanju doktora prava. Odvjetnički je pripravnik u Osijeku, odvjetnik u Brodu i dvadesetak godina u Zagrebu. Od početka rata, u Jesenicama na Dolenjskom, bavi se i poljodjelskim gospodarstvom. U časopisu Liga naroda (odgovorni je urednik) redovito, od 1929. do 1932. izvješćuje iz Ženeve o radu organa Lige naroda. Pravne priloge, političke uvodnike, rasprave i eseje, članke o zadrugarstvu, nebeskim tijelima i svemiru, kulturnim i povijesnim događajima u Zagrebu te članovima obitelji Brlić i Mažuranić, kazališne kritike i prikaze domaćih i stranih pisaca objavljuje  dugi niz godina (i prije i poslije rata) u periodicima: Mjesečnik, Novosti (Zagreb), Liga naroda, Nova Europa, Jutarnji list, Obzor, Zadrugar, Hrvatski zadrugar, Književni tjednik. O Brlićima piše enciklopedijske biografije u Hrvatskoj enciklopediji i Leksikonu pisaca Jugoslavije, a o Mažuranićima u znanstvenim časopisima. U časopisu Republika (Zagreb, 1965.) kritički se obračunao s neistinama o Mažuranićevu podrijetlu dokazujući njihovu vrlo staru prisutnost u Novom Vinodolskom. Priloge objavljuje  u zbornicima: Za prava čovjeka (1931.), Zbornik naučnih i književno-umjetničkih priloga bivših učenika i profesora zagrebačke klasične gimnazije (1957.), Bijelo biserje Jugoslavije (1965.). U rukopisu je ostala građa iz obiteljskog arhiva Brlić. Prevodi s ruskog, francuskog i slovenskog jezika (s N. I. Fedorovom na ruski prevodi Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić). Publicistički mu je rad u kritici često sporan, a književni ne nadilazi jednostavnost dječjeg doživljaja. Predgovori i bilješke o Mažuranićima i Brlićima, pisani znanstvenom temeljitošću, prinos su povijesnom i književnom osvjetljenju ovih dviju obitelji.

DJELA:

- Desetogodišnjica Lige naroda. Deset pisama iz Ženeve u rujnu, Zagreb, 1929.
- Dobrome i dobra kob, Zagreb, 1931.; 1937.
- Panevropa i pacifizam, Zagreb, 1931.
- O ustavu i ustavnoj povijesti švicarske konfederacije, Mjesečnik, 1931. 
- Ideologija o ratu, Zagreb, 1931.
- Liga naroda u borbi za razoružanje, Ženeva, 1932.
- Hrvatsko seljačko zadrugarstvo i međunarodne poljoprivredne i zadružne ustanove, Zagreb, 1938.
- Moji prijatelji, Zagreb, 1955.
- Mokrice-dvorac i perivoj, spomenik naše prošlosti: (tragovima mokričke povijesti i legende kroz devetnaest vjekova), Zagreb, 1957.
- Dokumenti o životu i ličnosti Vladimira Frana Mažuranića, Zagreb, 1960.              
- Lepirka, Zagreb, 1961.

Digitalizirana djela:

Dokumenti o životu i ličnosti Vladimira Frana Mažuranića (1960.)
Hrvatsko seljačko zadrugarstvo (1938.)
Jedan brođanin, Tomo Skalica, putnik oko svijeta prije 100 godina (1957.)
Liga naroda (1932.)
Mokrice (1961.)